POVRŠINE
Hidrofilni, hidrofobni, proizvodi ili površine koje se temelje na lotos – efektu, imaju zajedničku funkciju koja se temelji na ponašanju orošavanja tekućina na oplemenjenoj površini.
Kod hidrofobnih (odbijaju vodu) površina – voda se odbija. Stvaraju se kuglaste kapljice koje se mogu otkotrljati i pri tome sa sobom pokupiti i čestice prašine. Hidrofobne čestice mogu se proizvoditi nanošenjem tankog organskog sloja (npr. fluorirani silani) ili proizvodnjom definirane mikrohrapavosti.
Kod hidrofilnih (privlače vodu) površina – događa se upravo suprotno: voda se širi u ravnomjerni film koji otječe s površine i ne ostavlja nikakav trag uslijed sušenja.
Pod površinom s lotos – efektom podrazumijevamo (hidrofobnu) prevlaku koja odbija vodu, ima mikrostrukturu i nalikuje površini lista lotosa, gledano mikroskopom ravnomjerno su raspoređeni tzv. brda i dolovi. Ta površina sprječava širenje vode i nastaju kuglaste kapljice. Umijeće je prenijeti tu strukturu površine lista lotosa na tehničke površine npr. na staklo. Jedna od mogućnosti je staviti fine čestice u organsku suspenziju ili gel, nanijeti je na površinu i onda ostaviti organsku matricu da se stegne za vrijeme otvrdnjavanja. Čestice strše iz matrice koja ih povezuje i na taj način tvore potrebnu hrapavost.
Hrapave površine lakše prihvaćaju i zadržavaju nečistoću.
Organski talozi npr. i otisci prstiju mogu biti problematični za takvu vrst slojeva budući da se mijenja ponašanje orošavanja.
Kod staklenih tuš – kabina već se godinama uspješno primjenjuju hidrofobne površine bazirane na lotos-efektu, dakle nisu prevučene mikro – hrapavim slojem. U ovom slučaju na staklo se nanosi organska tekućina npr. prskanjem ili se natrlja krpom koja vodi do orošavanja u svrhu odbijanja vode. Te prevlake smanjuju taloženje vodenog kamenca budući da se voda kliže u kapljicama.
Otpornost hidrofobnih slojeva je u unutarnjem području odlična, kod vanjskih primjena npr. kod prozora i fasada organski se sastavni dijelovi uslijed vremenskih utjecaja razgrađuju i sloj nakon kraćeg vremena gubi svoju funkciju. Potrebno je osvježavanje prevlake, što je jednako novom nanošenju. Fotokatalitične površine odvraćaju organske naslage (taloge) npr. taloženje čađe ili otiske prstiju, pomoću svjetla i tako se neprestano čiste.
Uz to je efekt fotokatalize povezan s hidrofilnim svojstvima tako da se stvara vodeni film koji uslijed sile teže otječe, a da ne nastaju rubovi od sušenja. Sloj djeluje kao katalizator za reakciju razgradnje i pri tome se ne troši.
SAMOČISTEĆE STAKLO